Legendarne zadaćnice: Zadaćnica Nikole Šoškija (25.05.2001.)

“Moji uzori u svijetu kapitalizma i sporta”

Uvijek sam volio razmišljati o ozbiljnim stvarima kao što je kapitalizam, poslovi, lako zaraditi, kako se može propasti, o poslovnim tajnama i da li covjek mora biti darovit za te stvari. Dok je sa sportom druga prica, sport je igra i uvijek treba razonode za gradskog covjeka, današnji sport više tomu ne lici, nego svi idu za novcem, uzet ću za primjer tenis.

U tenisu se samo raspucava da se prije dođe do bodova, dakle igra gubi car. Što je najgore, igra je prešla u kapital, sve se vrti oko novca. Dok u našem bilogorskom gradiću nije tako, tu se igra radi gušta.

Stara poslovica kaže “Ko voli nek izvoli”, dakle ja igram nogomet gotovo svaki dan, ali ne radi bilo cega nego radi sebe, da dobijem kondiciju te da se družim s prijateljima. Moji uzori su konkretni i imaju trenutacne sposobnosti te potencijal koji još nisu iskoristili.

Svi žive kao bubreg u loju. Naime njihova imena su Bill Gates, Đoni Tafra i Javier Saviola. Između njih postoji analogija koju ću pokušati objasniti u nastavku. Saviola je jedan od brazilskih perspektivnih nogometaša, kad se rodio, doktoru je ispao iz ruke te pao na glavu. Osobno mislim da mu se onda otkacio neki dobri gen, pa je prohodao već sa tri godine i to bez hodalice, sa šest je mogao dubiti na glavi, a sa cetrnaest je već mogao trcati brzo kao ja s petnaest. On trenira u River Plate i ceka da mu naraste cijena, te da poboljša karakteristike, dakle on je kapitalist. 

Bill Gates hm? On je preporoditelj mojih snova, sanjam ga već punih godinu dana, a taj san je kako on broji novcanice od 10 000$, na kojima je njegova slika i dosad je došao do 3 milijarde, znaci da ću ga sanjati još 25 godina dok ne izbroji sve novce. On je najuspješniji poslovni covjek na svijetu i ima toliko novaca da bi mogao kupiti cijelo zviježđe. Preostao mi je još Đoni kojeg ću opisati u cetri rijeci: “Mješanac ova dva covjeka”.

Kada bi se moj san ostvario i postao tri covjeka u jednom, tada bi bio sretan kao mladi mjesec i uvijek bi nosio vijenac od tratincica. Možda u drugom životu, ali sigurno će se moja duša sjediniti s ove tri. Mislim da vatru koja gori ne treba dirati, što će reći da se duše nebi trebale
sjedinjavati, zato jer bi se mogle sjediniti sve loše i prljave i tada bi nastalo najveće zlo i slijedila bi apokalipsa. Došla bi i cetiri jahaca apokalipse te uništila svijet, kao ljudska
zloba.

Ljudska okrutnost naudila je i Đoniju kada je bio mali. Kao malog zlostavljao ga je susjed i time
narušio njegov metafizicki slijed.

Provjeri ovo!

Ono kad imate peto predavanje u danu

Ako ste legli ste prošlu noć malo kasnije, ustali ujutro u 7 sati, prvo predavanje …