esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Ne, naslov nas ne uvodi u recenziju poznatog filma Terrencea Mallicka, tako da savski filmofili mogu odahnuti. Da, savski filmofili, niste čuli za njih? Oni izgledaju sasvim obično, ne ističu se u društvu, nose papuče po hodniku, šapuću u mraku… Odavno su se prebacili na Bollywood i arapsku kinematografiju sedamdesetih. Ranih sedamdesetih. Izmislili su novu vrstu „šijavice“, u kojoj jedan igrač navodi godinu, drugi navodi filmski festival, a treći ima zadatak nabrojati kandidate i pobjednike te godine u kategoriji najboljeg scenarija ili eventualno sporednog glumca.
Što je tanka crvena linija? Neka, polako.
Sigurno ste barem jednom položili ispit, dobro napisali kolokvij, prohodali s curom, ma sigurno ste barem jedan dan života u domu bili sretni i vraćali se u Stjepana Radića laganim korakom. Možda ste imali okus Redbulla u ustima, od podrigivanja, jer ste ga popili natašte. Nije zdravlje bitno, bitno je ostati čio i budan, bitno je dobro uraditi ispit. Ili kolokvij. Ili ste bili pijani od piva, u nekog Mede, i polupijani od ljubavi, bolila vas je neka stvar, vukli ste korak za korakom, ušli ste u ograđeni prostor voljenog prastarog doma i razmišljali kako ćete se razvuć po krevetu i ubit oko na pola sata. Pogled prema desno, deveti paviljon, kao košnica. Strana gdje su wc-ovi okrenuta je prema Prečkom ,tako da istočna strana izgleda kao polica u veletrgovini. Korak dalje, netko dijeli letke, 20kn po satu, uzimate iz solidarnosti i bacate ga u sljedeću korpu za smeće. Cup, cup, korak po korak, nikad duži i ljepši.
Vaš paviljon počeo se nazirati. Recimo da je on crveni paviljon. Jedinica. Znate, to je onaj gdje je ekipa. Više roz, roze boje, ali je crven, valjda zbog ograde i grijalica. I štokova na vratima. (štok-statični dio vrata, op.a.) Sad se ne mogu zapitati, ovako javno, pred svima: zašto sivi paviljoni nemaju sive štokove i ograde, nego plave. Zašto žuti paviljoni imaju samo žutu ogradu, ne i štokove. A crveni ima sve crveno. Ne znam. Nebtno, vrata su sve bliže. Vi ste umorni i niste primjetili osobu ispred vas, na nekih cca- 13,5m udaljenosti. Muško ili žensko, nebitno. Počinjete razmišljati, tko, što, vrata se približavaju, kao u snu, ne možete se vratiti nazad jer vas neka mračna sila gura naprijed, a opet stojite u mjestu kao na trkačkoj traci koje nema u savskoj teretani… Osoba X svojom rukom dodiruje ručku, šteku od vrata a vama se ruši svijet. Spoznajete da stojite na liniji. Tankoj crvenoj liniji, poslje koje nema nazad.
U tom trenutku pomišljate na svašta, pomišljate da napustite ovaj svijet na 20 godina kao Terrence Mallick iz prvog reda ove blitz kolumne. Negdje u Pariz, ili provansu. Azurna obala, bilo đe! Ni u snu niste zamišljali da bi vaš dan, vaš hod, mogao završiti trčanjem. Ne! Trčanje, nasip, znoj, krv i suze! Ovaj dan je predobar da bi završio trčanjem. Samo 9,14 metara od vrata, točno onoliko koliko ima između dvije prepone u disciplini 110m sa preponama. Dayron Robles to obavlja za manje od jedne sekunde, a vama je teško malo protrčkarati. I imate pravo, zaslužili ste hodati kako vas je volja, ali opet… Osoba ispred vas želi pomoći, upravo je pročitala jedan motivacijski članak na novom smartfonu. Popuštate, prešli ste tanku crvenu liniju i sad plaćate danak. Trčite gubo, ovaj put.
A idući put, pazite na liniju. Vaš ključ je u lijevom džepu, znam. U desnom je mobitel i nikad nisu skupa, jer će ključ ožuljat mobitel, kao škare u igrici papirškarekamen. Lijevi džep, pola sekunde posla, vađenje ključa, i još pola sekunde otvaranja vrata. Jedna sekunda, u rangu Dayrona Roblesa u najboljim danima. A niste trčali, niste promiješali svoj redbullirani želudac. Niste dopustili da vam netko ukvari dan. Iskustvo nas uči, stanite dvije prepone prije vrata, na raspon od nešto manje od 20m, pogledajte nebo, uberite cvijet. Ne želite ubrzat korak, nipošto. Radije usporite, mahnite dida Stipi, pogledajte, gle, Sava je ozelenila, ili ojesenila. Izgubite se na trenutak kao Terrence Malick, otvorite vrata svojim ključem. Nemojte da vas čekaju, o ne.
PS. Za dušebrižnike koji će stati u obranu čovjeka koji čeka na vratima. Bika koji stoji. Bogovi su pali na tjeme.
S argumentom da čini dobro djelo… Nabijem na paviljonski ključ!
Voli vas vaš – Bask
(www.esava.info)
