Slikopis: Na Hrelić, na Hrelić!

20130428_090455

Jednog lipog dana odlučin da ću jednog drugog dana posjetit famoznu pijacu, ili kako se već zove, Hrelić. I tako dođe taj dan, nedilja, zora, 7 sati, zvoni alarm dva puta. Jedva se ustajen, jamljan kišobran, dvi tri ćese, bocu vode i pravo na okretište tramvaja. Dok ga dočekan, taman ću štogod u pekari kupit pa pojis. Još sam nekako i prigrmio to što me po ko zna koji put pita od čeg ću burek, ali kad sam vidio da neman kune u novčaniku, e to me tek prisiklo. Kontam šta ću, đe ću… Kad se sitim da to jutro uopće nisan diga pare s bankomata. Velim: „Mlada, stander čas, odo trknit po pare. Eto me prije ovde nego tamo.“ Gleda ona nako… I ništa, ja prikovrata, i ko što sam i reka, prije sam nazad nego tamo, kupin taj burek i na tramvaj. Naravno, jogurt sam kupio u drugoj prodavnici. Triba do Zapruđa negdi dvajestak minuta, ali zoron to iđe ko brzi Ćiro. Dođen tamo, izađen na stanici, i zakoračin par koraka, i nako zamislin se:  „Pa kud ćeš bleso, bez pameti!? Nit znaš puta, nit znaš di je to uopće.“ Vrnen se ja tako okolo sebe, i vidin nekog čovika, oće prić cestu. Velin ja tako njemu: „Slušaj jarane, ako Boga znaš, uputi me na taj Hrelić.“ A on ti meni ni pet, ni šes, već: „Ajde za mnom, ja ću ti put kazat.“ I ništa, ja za njin, ko s poslon.

20130428_090049

Odali tako mi jedno pet, deset minuta, đava ti ih je i broja, kad u neka doba, pokraj puta prostrti neki stolnjaci, cerade, najloni, čašafi, i po njima svašta nabacano. Cipala, ogledala, češalja, pantala… Nema čega nema. Ajde, kontan, ima svakakve čeljadi, pa i svašta prodaju. Polako ja nastavi dalje, kad to sve isto. Razastrlo to po zemlji, nemereš povirovat sve da oćeš.

3   4

Nisam ja tako ni stometara, ukaza se isprid mene Savski nasip, i na njem, Božemiseoprosti, ko kakva procesija. Kontan, nedilja, pa možda neki svetac, šta ja znam. Iđe svit nemilice, a iđen i ja ić, šta ću sad. Uspnen se na nasip, i polako. A na nasipu još više to razastrlo po zemlji pa prodaje čendrljine svake vrste. Košulje, rakije, Titine knjige, lonce, šerpe, makaze, ključeve, tašne… Da te dragi Bog sačuva. Undan san skonta da ipak nije procesija u pitanju, već da bi to mogo bit taj Hrelić. Kasnije će se ispostavit da nije. Počmen ja tako zamirat stvarčice. Sve je to nešto ni tamo ni vamo, nit smrdi, nit miriše. Na kraju san upazarija jedne sandale i drveni sat. Posebno obratite pozornost na trećoj slici “Ekran za laptop”…

5   6   7

Mora bi istaknit dva štanda, ili kako se to već zove. Na jednom zalegla „prodavačica“ u travu, ko kakav sultan, i orilo joj gorilo. 😀

8

A druga situacija, što me se dojmila, bila je sa dvi mlade prodavačice, ono, cure taman, i kraj nji neka stara. Kod ovi mladi cura, svak stane, pita nešto, gleda, zagleda, a kod stane niko ništa. I, po đavlu, stara ljuta što u nje niko ne staje, i samo graja nešto otamo. More bit budu i kad vi budete išli, pa bacite oko na nji.

9

Štand s kasetama za auta ne triba posebno predstavljat. Ko oće i more, nek kupi.

10

Nakon toga – zatišje. Kontan, šta je? Gledan, ne čujen. Slušan, ne vidin. Ali iđen pravo, pa taman ne prispio nigdi. Kad u neka doba, u daljini neko brdo. A i ko da miriše. (Kad ja pogleda, vidin miris da bi moga bit zmije. 😀 Znat će oni koji su gledali).

11

I je, isprid mene se ukaza Jakuševac, smetlište grada Zagreba. A prije njega, s desne strane veliki parking sa puno parkirani auta. Đava odnija šalu, ovo prije nije vidilo Hrelića. Tako ja pomalo sa procesijom, i dođen ti do ulaza. Prođen ulaz… I spektakl! Pa pođimo redom.

12

Plesne večeri – imamo slobodni termina. E vala nek ste nam rekli. Nebitno jesu li popunjeni ili nisu u nekim aktualnin terminima, tipa subota i nedjelja, ali ova fraza je apsolutno totalno besmislena, jer slobodan termin može biti i za dvije godine, pet godina, sutra, nemam pojma. Totalno irelevantno. Ali dobro. Mojoj zbunjenosti i frustraciji ne bi kraja, ali idemo dalje.

13

Ne znam da li se ovako zove kafana, restoran šta li već, ili se u sklopu toga, već čega, mogu sklapati ugovori? Kakogod, isto vrlo besmisleno. …Donese ti kilo janjetine, po boce vina, i ugovor… E, brajo moj… Unda san skonta da je to sve okolo prodaja auta, ali mene to nije interesiralo, pa san se pribacija na drugi dio, di su ostale „potrepštine“.  Primjetite žuti znak „Ugovori“. Nadam se da je to također neka birtija.

14   15

E. Dernek. Ljudi ko u priči. Svi nešto vuku, kupuju, nosaju, cjenkaju se… Ima toga za 3 sata odanja, ali, evo, izdvojit ću neke slike i prilike koje su se se mene dojmile. Virujem, da ćete i vi imat svojih ako odete. Pa ajmo redom.

16

Prodaja remen – kajiša za motore od auta. Svih veličina, širina, jačina, zuba, materijala… Šta ti ja znam. A po mojoj procjeni nekih iljadu, dvi komada. Fascinantno. Umalo sam ih prozvao „Generalni neslužbeni zastupnici za remen – kajiše“. Tipičan primjer muškog štanda. Primjetite dršku od motike u desnom uglu slike. Sad iđu dvi panoramske slike. Dičinje biciklo, starke, knjige, roba, misna – nosna. Još malo pa nestalo.

17   18

Kako muški, tako i ženske bi se mogle nać u puno stvari, koje bi se mogle kupit za siću. Oglica, lančića, naušnica, narukvica… Tipičan primjer ženskog štanda.

19

20

Ovo je jedna, hm, slika. Fildžani, ovali, tanjiri, nekakvi televuni, gramovoni, lektrika, reko bi Matan iz Prosjaka i sinova. Lako bi se moglo nazvati krik tehnologije (bez „zadnji“). U pozadini plastični buggy, roštilj, pumpa za insekticide, dvi tri kosilice i bicikla…

21

Ako iđete u vojsku, evo štanda za vas. Vojne boje, kape, gaće, šatorska krila, potkape, prsluci, prva pomoć, paketi za preživljavanje… Rambo i ekipa bi sigurno ovdje zastali. Tu su i neizostavne „kroksice“ i par autokaseta.

22

E. Radi ovog sam se zapravo i odlučio napisat sve ovo, i pokušat prikazat sav (neo)apsurd, ili ga nazovite kako oćete. Znači. Prodaju se spužve za pranje suđa. Nekih trista četristo komada, nebitno. Ali to su ISKORIŠTENE spužve. ISKORIŠTENE, čovječe! Prljave, raspale, progorene, masne i još kakve sve… Pa ima li iko ko će kupit prljave iskorištene spužve? A? Ima li? Ne virujem ni dan danas šta san vidija…

Pripanut pojavon prljavih i istrošenih spužvi, pokušao sam se malo odmaknit od sve te sile nelogičnosti, pa sam otišao u dio gdje se prodaje roba, rublje, obuća i slično. Tu se može svega naći za male pare. Knjige za par kuna, majce i hlače za par desetaka kuna, i još dosta korisnih stvari, koje prodavačima ne tribaju, morete kupit i jako dobro profitirat.

Umoran, kako fizički od višesatnog odanja, tako i psikički od prevelikih nelogičnosti, uputio sam se nazad na tramvaj.

23

U putu san razmišlja o prolaznosti života i smislu općenito. Nisam puno nešto razmislio, ali savjetujem vam da, ako ujtite vrimena, svakako otiđite na Hrelić, i za pedeset sto kuna nakupujte sebi svega i svačega.

Eto.

Pozdrav!

Cule Rojić /

Provjeri ovo!

Ono kad imate peto predavanje u danu

Ako ste legli ste prošlu noć malo kasnije, ustali ujutro u 7 sati, prvo predavanje …