The status

Dok sam bio u osnovnoj i srednjoj školi nikada nisam shvaćao zašto se većina cura družila sa najproblematicnijim deckima u razredu. Stvarno ih nisam volio, a vi? Takvi decki psuju, maltretiraju i vrijeđaju ostale pa kako je moguće da se tako divne cure motaju oko njih? Međutim, s vremenom sam shvatio da nisu te psovke i sve te uvrede ono što je privlacilo cure k njima. Takvi decki posjeduju još jednu vrlinu, vrlinu koju smo svi mi bar jednom htjeli imati, onu koju u pravilu ne posjeduju samo ,,loši momci”.

Šta vi mislite, da li je najutjecajniji covjek na Savi zbilja tako zgodan? Upoznao sam ga prije, otprilike mjesec dana, u sobi je bio okružen sa tri zgodne cure. Do sada sam ostao u kontaktu s njim i da vam budem iskren dragi moji citatelji, rijetko pamtim situacije u kojoj u njegovoj sobi nije bilo žena. Jednom mi je cak nasamo rekao kako većina tih cura ima mišljenje da, iako je on zgodan, ja sam ipak zgodniji od njega (osobno nisam takvog mišljenja, ali ne mogu ja protiv većine =D).

Ali, da li izgled zbilja igra tako veliku ulogu u ženinim ocima? Iskreno mislim da ne, cisto iz razloga što sam se susreo sa ljudima u braku koji pokazuju suprotno, iz razloga što ni oni ,,loši momci” iz moje rane mladosti nisu bili pretjerano zgodni i na kraju krajeva što …pa… neslužbeno sam zgodniji od tog famoznog momka (ako me razumijete).

Znam, da kad vidim u covjeku moć da kontrolira i upravlja svoj život zahvaljujući svome vlastitom dostignuću kao i jako veliku mogućnost pomaganja svojim prijateljima i poznanicima, kojih ima jako puno, znam da vidim moć koju bi rado htio posjedovati. Jer to je moć utjecaja, ono što njega izdvaja od ostalih. Sjećam se kako mi je rekao da prije faksa u školi nije bio nitko vrijedan pamćenja ni spomena. One godine kad je došao na Savu, kao brucoš, svi studenti-brucoši njegove generacije imali su jednaku šansu za prosperitet i boljitak. On  je najbolje iskoristio tu šansu.

Taj socijalni status koji je izgradio ovdje, za sebe su ga izgradili i oni problematicni decki 5-10 godina prije. S vremenom sam shvatio da nikada nisam smjeo biti ljut na njih, trebao sam biti ljut na sebe što nisam sa isto godina i istim mogućnostima postigao ni približno slican uspjeh u društvenoj zajednici zvanoj razred. Položaj u društvu je odgovor na pitanje sa pocetka clanka koje si i dan danas postavljaju tisuće i tisuće djece diljem svijeta.

To što je  taj decko stvorio za sebe, mi možemo stvoriti. Nitko od nas nije ništa manje vrijedan od njega.  Recite ih naglas, napišite ih na papir, koliko god velike i lude bile vaše želje, idemo ih graditi zajedno.
Svoje snove možemo osjetiti i kroz ovaj svijet, samo trebamo vjerovati u njih.

Vjerno naprijed dragi citatelji,
do sljedećeg puta

pozdravlja vas vaš Alpha