Sjećanja…

Zadnja noć pred taj kljucni prijemni ispit. Teško je zaspati. Uzbuđeni ste. Kuda će otići moj život? Hoću li narednih nekoliko godina provesti u Zagrebu ili se vraćam u onu selendru? A tko će znati, valjda će Bog dati ono što je najpametnije. Nije samo ispit mucio Šokreta. BIlo je tu i nešto drugo. Dolaskom u Zagreb se sjetio svoje prve prave ljubavi.
Kao što je već receno, nije bio baš neki frajer među ženama, ali imao je i on kao i svi mi onu jednu svoju ljubav koju će pamtiti cijeli život, onu prvu. Zimus kada je došao u Zagreb kod tetke, upoznao je jednu Zagrepcanku. Ma zaljubio se on do ušiju. Iako je uvijek govorio da mora bit ‘ercegovka, naša, domaća… Omaklo se i Šokretu. Ne možeš izabrati u kojem smjeru će te ljubav odvest. Prepustio se Šokre tako tom svom osjećaju prema njoj i dao da stvari idu u smjeru kojeg ni sam neće naslutiti. Zaboravio je nakratko na sve predrasude prema Purgerima i Purgerkama i dopustio da se zaljubi. Al’ naravno. Nije ni ona hladna ostala.
Zvala se Marina. Išla je tada u cetvrti srednje ekonomske škole. Upoznali su se onako spontano. Šokre je tu zimu došao u Zagreb da odradi 2-tjedne pripreme za prijemni ispit. Slucajno ili ne, u istoj grupi se s njim našla i Marina. Vitka, srednje visoka cura, kraće kose, slatka k’o šećer, a što je draga bila, to nigdje nema. Sve dalje je jedna lijepa ljubavna prica. Viđali su se van predavanja. Prošetali su nekoliko puta Jarunom, otišli su u Cinestar koji put. Išlo je to u nekom definiranom smjeru koji oni sami nisu ni slutili. Netko je to od gore sve diktirao. Ništa nije bilo slucajno. Uživali su ta 2 tjedna u svojim viđanjima, druženjima, grljenjima, ali su znali da se bliži i kraj, dan Šokretovog odlaska. Rastanak je bio kakav je bio, tužan i bolan. Dvoje mladih zaljubljenih do ušiju. Dopisivali su se naravno dugo preko mobitela, ali nije to bilo to. Nije Šokre imao novaca da si priušti putovanje do Zagreba iako ju htio nekoliko puta iznenaditi, ali eto.
Prepustili su stvar sudbini. Ako se sretnu, sretnu se. I Marina je željela upisati ekonomiju, tako da su izgledi postojali. Nikada nije bio ugašen taj plamen među njima iako su bili toliko kilometara daleko. Od tih dana se Šokre svake noći u molitvi sjeti Marine i zamoli Boga da usliši njegove želje. Kada bi to završio, na mobitelu bi tiho pustio onu pjesmu ,,Daleko je”, od Tihe Orlića. Ma znate na koju mislim… ,,Volim tebe djevojcice mala, volim zato što si iz…” i tu bi Šokre naglo zamuknuo i tiho u sebi šapnuo ,,Zagreba”. Eh, nije bilo lako našem mladiću.

Legao je Šokre, obavio sve navedene ”rutine” i okrenuo se na stranu pomoleći se još jednom da prođe taj prijemni ispit. Na mobitelu je navio alarm u 6:35. Ranio mu je mobitel uvijek 5 minuta. Ni sam ne zna zašto, ali volio je to. Posljednji put je duboko uzdahnuo i zaronio u san. Sretno sutra Šokre! Za nekoliko dana ćemo saznati daljnji nastavak price.

Provjeri ovo!

Studentcuts

Program prvog dana Studentcuts festivala u S.D. Stjepan Radić

Kao što smo već najavili prethodnih dana, 14. i 15. svibnja Studentski dom „Stjepan Radić“ na …