Mile voli disko

Zamislite sljedeće. Subota je uvecer i vi ste vani s društvom. Približava se ponoć i kafić u kojem se nalazite je skoro prazan. Pitate se: “K vrapcu (sumnjam da itko koristi tu izreku, ali za rijec koju sam htio tu upotrijebiti bih morao staviti silan broj tockica), gdje su svi nestali?” Kad odjednom jedan iz vašeg društva, onaj najpametniji naravno, iznese teoriju da su svi otišli u disko. I vi koristeći logiku, zaljucite da nema boljeg mjesta za poći osim u diskac. Pa šta je je bolje nakon cijelonoćnog konzumiranja pića sa sufiksom -OH, nego li plesati i skakati tako da se sve fino izmućka, protrese i na kraju krajeva lakše izbaci. I tako vi puni entuzijazma krenete ka disku, teturajući plocnikom i svađajući se sa vjecitim neprijateljem svih alkića, gosp. Gravitacijom i psujući Newtona i njegovu jabuku, nadajući se da u disku nije gužva. Upadate unutra, kacite kaput na vješalicu i silazite na podij. Možda 15-ak ljudi, mahom djece, friških 16-godišnjaka koji su napokon docekali da smiju ostajati duže od 11. U kutu diska, odmah ispod zvucnika sjedi grupica od cetvoro nekih opasnih likova, lice na one koje slušaju “stranjsku” muziku, ono neki mental ili šta već, od kojih jedan ima majicu neke djece s nekog Bodoma. Još uvijek svira hrvatski pop i tu i tamo uskoci pokoja pjesmica rahmetljin Toše, popraćena padanjem u nesvijest koje labilnije curice. Kad ono u 01.00, tocnije nego Big Ben, pocinje dernek. Taman kad je završila “Igra bez granica”, ona se curica diže s poda nošena harmonicnim zvukovima sintisajzera i harmonike. Seka Aleksić sa svojim Aspirinom zove na cjelonoćno ludilo.Za umrijet od sreće. Za to vrijeme u kutu diska, onaj cetverac bez kormilara umire od smijeha. Vjerovatno ste pogodili da je jedan od one cetvorice i autor ovog posta. Sjedim ja tako u kutu, puštam si u glavi malo Green Daya ili Breaking Benjamina i promatram ove što su sad došli. Nakon nekih par minuta pocinjem dolaziti do nekih zakljucaka o plesnoj kulturi u našem narodu. A što ćeš drugo raditi polupijan u disku u vrijeme narodnjaka nego razmišljati o ocuvanju naše plesne baštine pa odlucih napraviti kratak pregled vrsti plesa, tek toliko kao neki podsjetnik za buduće generacije kako NE plesati. !!!NAPOMENA!!! Sljedeći popis se odnosi iskljucivo na glinsko podrucje i jedini glinski disko koji i valja jer poslje tri pušta tehno i house (hvala Bogu) disko “Bogi” (ciju vlasnicu Idu ovim putem srdacno pozdravljam). Ako se netko prepozna u ovome, a da je iz drugog grada, neka se jako zabrine.Jako.: 
1. Prvi ples sam nazvao: “Sama sebi sam tak’ seksi i ne treba mi nitko da se zabavljam.” U te tipove spadaju cure koje su, no, žgabori. Možda ima problema sa anoreksijom i najviše voli “Mars” s preljevom od “Snickersa”,ali to je ne sprjecava da sama sebi, a i nama promatracima. pruži obilje zabave. Kao obavezatni rekvizit ide obicno boca Coca-Cole. Light, naravno. Ipak je na dijeti. 
2. “Poglec kak’ smo seksi da nas svi decki gledaju dok izvodimo naš (kvazi)lezbejski show” ples (ovaj kvazi sam ja dodao, jer sumnjam da one znaju šta to znaci). Glavne akterice su obicno djevojke sumnjivog moralnog ponašanja koje vole decke koji osim podebljeg džepnog nosaca novaca, moraju imati i podeblji cijepni karton da se druže s njima. Prvo plaze jedna po drugoj, a onda iz još nekog neobjašnjivog razloga pocni se udaljavati jedna od druge na nekih 5-6 metara i samo si mašu. I opet se pibližavaju i još malo plaze jedna po drugoj. I tako unedogled. Obavezni rekvizit je doza pencilina. Ne za njih, nego za nas ostale u disku. Bolje sprijeciti nego lijeciti. 
3. “Ijoooooooooooooooojjj” ples kojeg plešu iskljucivo mužjaci Homo Seljaciusa. Ovaj onomatopejski uzvik je odgovor mozga na nagli pad inetligencije koji nastaje kad pocne “njegova pjesma”. Treba se tlak izjednaciti, inace bi došlo do eksplozije glave pa kako bi vi voljeli nedjeljno popodne provesti nagnuti nad kadom cisteći komadiće nekadašnjeg hipotalamusa nekog seljacine koji je šutio kad je zasvirala Lepa Brena. Glavni rekvizit je boca Ožujskog koja cesto završi na podu u trenutku refrena. 
4. Ostali plesovi. U tu skupinu spadaju manje poznati i važni plesovi poput “Čišćenje prozora”, “Zagrljenog pjevanja pijanih kajlaša” i moj osobni favorit “Toliko sam pijan da mislim da plešem kao Michael Jackson” ples. 
Naravno, postoje tu još bezbrojne varijacije plesova, ali ih ima previše da bi ih opisao. možda neki drugi put. Dotad uživajte. I plešite……