28 000 dana

U mom životu, u posljednje vrijeme dogodila se ekspanzija. Broj zgodnih žena koje poznajem naglo je porastao i još uvijek raste. Naime, na putu sam da postanem umjetnik na podrucju zavođenja. Sve je to pocelo negdje cirka prije pola godine kad sam prvi puta cuo za postojanje takvog udruženja koje se bavi usavršavanjem tehnika za upoznavanje i zadovoljavanje ženinih potreba. Prilicno cool ha? Ali ovdje vam neću prenositi njihovu filozofiju, već samo šaljive anegdote koje obilježavaju moje pogreške i uspjehe na putu da postanem UMJETNIK ZAVOĐENJA.

Imam veliku jasnoću po pitanju onoga što su moji ciljevi u ovom životu. Da budem sretan, to je ono što kažu. Znam da je moj mozak evolucijskim putem dizajniran na nacin da se osjećam dobro za sve ono što povećava moje statisticke vjerojatnosti preživljavanja i reputacije. To je sreća. Nisam sretan cijelo vrijeme, neznam šta budućnost nosi, ali cinjenica je, uvijek sam optimistican.

Bio sam vani sinoć, išao sam u obližnji noćni klub. Jesam li se dobro proveo? Da. Volim li inace odlazit na takva mjesta? Da. A sada jedno pitanje za vas. Jeste li znali da ja ne pušim i ne pijem? Za razliku od logike koju većina ljudi slijedi, a to je da se prvo trebaš dovesti u željeno mentalno stanje da bi mogao uživati na zabavi, ja idem obratnim putem. Ne idem vani raspoložen, nego izađem vani i dopustim da me interakcija sa drugim ljudima dovede u željeno raspoloženje. Samo želim da ta interakcija bude zabavna, zanimljiva, uzbudljiva. Želim probuditi ono najbolje u drugima u suprotnom bi bio dosadan, zar ne? Bude li me strah? Naravno. Znam da je u covjekovoj prirodi da se boji otvarati razgovor, da se boji nepoznatih podrucja. U redu je bojati se, ali ni više ni manje ti si dio ove 6,85 milijardi osoba velike društvene zajednice zvane ČOVJEČANSTVO. Upoznavajte ju što više, istražujte, eksperimentirajte.

 Mi smo muškarci, oni koji trebamo stjecati iskustvo i vještine da bi danas-sutra mogli osigurati egzistenciju. Žene to ne trebaju. Svaka žena, pogotovo ona koja to demantira, voli muškost. Onaj pravi muški stav iz kojeg se pokazuje dominatnost, potencijalnu zaštitu i sigurnu egzistenciju. Mi smo prva generacija muškaraca koji pišaju sjedeći. Odgajale su nas majke pošto su ocevi bili preokupirani svojim karijerama. Stoga, većina oceva nije bilo u mogućnosti svoje sinove odgajati ili da bolje kažem pripremati na nacin da u budućnosti budu spremni suociti se sa preprekama na putu do uspjeha. A zapamtite, imamo samo 28000 dana na raspolaganju da to ostvarimo.

I za kraj nekoliko korisnih fraza kojih se rado sjetim prije nego što uletim curi:

1. Živimo samo 28000 dana (od cega je 3500 razdoblje mladosti) u nekom prosjeku.
2. U noćnom klubu uopće nije teško uletiti curi, većina muškaraca se drži zajedno i pleše ili jednostavno visi za šankom komentirajući cure koje plešu (šta bi joj radio dok radi radio – uleti pa možda i hoćeš =D).
3. Žene se tuširaju, depiliraju, navlace na sebe privlacne mirise i odjeću. Ništa od toga ne bi cinile da nema muškaraca u noćnim klubu, a pošto je tamo situacija kao u prethodnoj stavci smatram da su se tako sredile za mene.
4. Džaba mi toliki pretrcani kilometri i svi ti sklekovi kada ona neće ubrati plodove toga truda.

That’s all folks. Budite mi pozdravljeni do sljedećeg puta.

U potpisu vaš Alpha